Na blago uzdignutoj brdskoj kosi iznad sela Gornji Studenci, na koti od 147 metara nadmorske visine, već više od 3000 godina stoje ostaci jedne od najmarkantnijih prapovijesnih utvrda zapadne Hercegovine. Mještani je zovu Zidana gomila, a arheolozi prepoznaju kao tipičnu ilirsku gradinu – svjedočanstvo o Delmatima, ratobornom plemenu po kojemu je cijela Dalmacija dobila ime.
Prema arheološkim dokazima, Zidanu gomilu podigli su pripadnici ilirskog plemena Delmata tijekom brončanog i željeznog doba, otprilike između 1800. i 1. stoljeća prije Krista. Riječ je o istom narodu koji je naseljavao prostrani teritorij od Kupreške visoravni do Jadranskog mora, obuhvaćajući današnju zapadnu Hercegovinu, Dalmaciju i dio srednje Bosne.
„Ilirsko pleme Delmati ostavili su neizbrisivi trag na tom prostoru i cijeloj jednoj provinciji koja je bila 10 puta veća od prostora na kojem su oni živjeli”, istaknuo je Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, povodom velike izložbe „DELMATI – Između mita i stvarnosti” otvorene u lipnju 2026. godine.
Zidana gomila nije bila obično naselje. Radi se o utvrđenom objektu površine oko 450 četvornih metara (dimenzija približno 45 × 10 metara), s ostacima zidova od poluobrađenog kamenja u suhozidu koji su na pojedinim mjestima visoki i do 2,5 metra.
„Poluobrađeno kamenje u suhozidu podsjeća na gradnju sličnu akropolama na Zvonigradu i Ošanicima”, navodi se u detaljnom opisu lokaliteta. Južno od Zidane gomile nalaze se ostaci druge gradine zvane Runjava gomila, dok se na sjevernoj strani uzdiže manja polukružna gradina na Orlovaci.
Strateški položaj na koti od 147 metara omogućavao je širok pogled na Studenačko polje i okolicu, što je Delmatima davalo ključnu prednost u kontroli teritorija i obrambi od neprijatelja.
Arheološki nalazi s područja Studenaca, koje su prikupili arheolozi amateri i danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu, svjedoče o razvijenom svakodnevnom životu delmatske zajednice. Na lokalitetu Crkvina u Studenačkom polju pronađena je brončana figurica žene u dugoj urešenoj haljini iz željeznog doba, vjerojatno prikaz neke božice staroitalske umjetnosti iz 5. stoljeća prije Krista.
Pedesetak metara južno od Zidane gomile prostire se manje izvangradinsko naselje, na čijoj je površini moguće pronaći ulomke atipične gradinske keramike. Ovi nalazi potvrđuju da Zidana gomila nije bila izolirana utvrda, već dio šireg naseljenog kompleksa.
Delmati su bili organizirani u rodovske zajednice s jakim plemenskim poglavarima. Bavili su se stočarstvom (ovce, koze, goveda), poljodjelstvom na plodnom Studenačkom polju, lovom te trgovinom sa susjednim kulturama Jadrana i Sredozemlja.
Uz Zidanu gomilu, brdskom kosom od sjeverozapada prema jugoistoku pruža se 105 kamenih gomila (tumula) koje dokazuju da su Studenci u brončanom i željeznom dobu bili dobro napučeni. Ove nadgrobne humke služile su kao grobnice poglavicama rodova i uglednim ljudima iz delmatskih plemena.
Markantnije gomile imaju posebne nazive: Didova gomila, Babina gomila, Zidana gomila, Runjava gomila i Ivkina gomila. To su krnji stošci od lomljenog kamenja, promjera i do 40 metara, visine preko 10 metara, podizani tijekom više od tisuću godina.
„Ilirske gomile su grobovi poglavica rodova i plemena te uglednih ljudi iz ilirskih plemena na području Dalmacije u Hrvatskoj i Hercegovine”, objašnjavaju arheolozi.
Zidana gomila nije bila izolirani fenomen. Ona je dio mreže gradina koje su činile obrambeni i komunikacijski sustav delmatskog plemena na prostoru zapadne Hercegovine. Slične gradine nalaze se na Jovi (773 m nadmorske visine), na Zvonigradu iznad Pologa kod Širokog Brijega, te u Budimu u Kočerinu.
„Prostor od Kupreške visoravni pa sve do Jadrana baštini isti kulturni identitet”, rekla je svojevremeno Darija Domazet, ravnateljica Muzeja Cetinske krajine i koordinatorica projekta „Delmati – snaga zajedništva”. Taj projekt, u kojem je sudjelovalo 11 muzejskih i sveučilišnih institucija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prvi put je sustavno predstavila javnosti priču o Delmatima.
Centar ilirskog plemena Delmata, Delminij, nalazio se na području današnjeg Tomislavgrada. Nakon sukoba s Rimljanima i uništenja Delminija, centar se pomiče prema jugu, odnosno Saloni kod Splita.
Delmati su bili poznati po žestokom otporu rimskoj ekspanziji. Kroz više delmatskih ratova (156. pr. Kr., 119. pr. Kr., 78.–76. pr. Kr., 34. pr. Kr.) pružali su snažan otpor, ali su konačno pokoreni u velikom ilirskom ustanku 6.–9. godine po Kristu, nakon čega postaju dio rimske provincije Dalmacije.
Unatoč rimskoj okupaciji, delmatski kulturni identitet ostavio je dubok trag. Čak i naziv „Dalmacija” potječe upravo od ovog naroda, što svjedoči o njihovom povijesnom značaju.
Nažalost, arheološka baština Studenaca suočava se s ozbiljnim prijetnjama. U veljači 2016. godine zabilježeno je nelegalno iskapanje prapovijesnih gomila na području sela Studenci, na dvjema gomilama na parceli u vlasništvu Općine Ljubuški, u širem kontekstu nalazišta „Zidana gomila”.
Na širem području Ljubuškog registrirano je, locirano i opisano oko 120 arheoloških nalazišta koja ispunjavaju dug vremenski okvir od neolitika do kasnog srednjeg vijeka. Međutim, većina njih, uključujući Zidanu gomilu, nikada nije bila predmetom sustavnih arheoloških istraživanja.
Zidana gomila iznad Studenaca više je od skupa kamenja na brdu. Ona je spomenik ljudima koji su prije tri tisuće godine hodali ovom zemljom, gradili svoje domove, pokapali svoje poglavice u kamenim gomilama i branili svoju slobodu od rimskih legija.
Danas, ta ista gomila poziva nas da zastanemo, promislimo i zaštitimo ono što je preostalo od naše zajedničke prošlosti – prije nego što zauvijek nestane pod zubom vremena i ljudskog nemara.
Izvori:
Ministarstvo kulture i medija RH, Arheološki muzej Split, HRT, studenci.hr, ljubusaci.com, arheološke publikacije i znanstveni radovi o delmatskoj baštini Hercegovine
