Dok su u neolitiku prvi stalni naseljenici Ljubuškog kraja živjeli u nizinama, u dolinama rijeka – kao što je polje Beriš između Trebižata i Vrioštice – dolazak novih ljudi iz pontsko-kaspijske stepe utjecao je i na njih: počeli su se seliti na brda i tamo graditi utvrde.
Lokalni neolitički farmeri, poput onih u Berišu kod Ljubuškog, generacijama su živjeli u nizinama i dolinama, bavili se poljoprivredom i gradili trajna naselja. S dolaskom stepskih naroda stvari se mijenjaju. Stanovništvo dobiva stepsku komponentu, što se vidi u analizama drevne DNA iz susjednih regija. Pojavljuju se tumuli, gomile, gradine na brdima, brončani nakit i novi pogrebni rituali – sve odlike pastirskih, hijerarhijskih društava.
Upravo to svjedoči arheološko nalazište u Staroj Teskeri gdje je nađen grob u zaseoku Brložine, oko 300 m ispod brda Velika glavica .
Tu je bila ukopana jedna individua, a ovaj nam grob nam govori o društvu, vjerovanjima, trgovinskim vezama i identitetu ljudi koji su tada živjeli oko Ljubuškog.
Kamena škrinja i masivna pokrovna ploča ukazuju na organizirani rad i namjerno građenje groba – to nije jednostavno ukapanje, već investicija vremena i resursa.
Prilozi, keramika i brončani privjesak, sugeriraju da je pokojnik imao određeni status unutar zajednice; u kasnom brončanom dobu nakit od metala često označava elitne pojedince ili barem članove utjecajnijih porodica.Karta se učitava…
Dok su u neolitiku prvi stalni naseljenici Ljubuškog kraja živjeli u nizinama, u dolinama rijeka – kao što je polje Beriš između Trebižata i Vrioštice – dolazak novih ljudi iz pontsko-kaspijske stepe utjecao je i na njih: počeli su se seliti na brda i tamo graditi utvrde.1
Mijenja se i jezik. Prvi neolitički stanovnici ljubuškog polja vjerojatno su govorili jednim od starijih europskih jezika – takvih je bilo četrdesetak po cijeloj Europi. S dolaskom novih naroda koji su stigli na Balkan, pa tako i na područje Hercegovine, dolazi do znatnih promjena. Indoeuropljani donose novi jezik, miješaju se s lokalnim stanovništvom, a genetske analize pokazuju da su negdje zauzeli i pedeset posto genetskog fonda stanovništva.2
Mijenjaju se i običaji. Lokalni neolitički farmeri, poput onih u Berišu kod Ljubuškog, generacijama su živjeli u nizinama i dolinama, bavili se poljoprivredom i gradili trajna naselja. S dolaskom stepskih naroda stvari se mijenjaju. Stanovništvo dobiva stepsku komponentu, što se vidi u analizama drevne DNA iz susjednih regija – Hrvatske, Srbije, Crne Gore. Pojavljuju se tumuli, gomile, gradine na brdima, brončani nakit i novi pogrebni rituali – sve odlike pastirskih, hijerarhijskih društava.3
O tome govore i arheološki nalazi. U zaseoku Beriš, na Humcu kod Ljubuškog, otkriveno je neolitsko naselje otvorenog tipa. Ljudi su živjeli u nizini, blizu vode i plodnog tla, baveći se poljoprivredom i stočarstvom. Tisuću godina kasnije, u Staroj Teskeri, deset kilometara južno od Ljubuškog, nalazimo grob pod gomilom – kameni sanduk s brončanim privjeskom, na brdu iznad doline.4
Ono što nije jasno jeste kako je došlo do promjene, je li to bio nasilni upad indoeuropskih plemena ili postepeno miješanje kroz brakove i trgovinu.
Za Balkan, pa tako i područje Hercegovine najprihvaćenija je teorija o „postepenom miješanju”, gdje se smatra kako su bili česti manji upadi stepskih skupina koje su krale stoku i otimale te ratovale s “lokalcima”, a usporedo se odvijalo postepeno miješanje kroz brakove i trgovinu, što je na kraju dovelo do kulturnog prihvaćanja novih običaja (tumuli, brončani nakit) od strane lokalnog stanovništva.
Na ovaj zaključak upućuju podaci da je na Balkanu miješanje bilo postepenije i manje drastično, za razliku od od onoga što se događalo u Sjevernoj Europi (gdje je zamjena stanovništva bila ~75%+).
U mnogim dijelovima Europe, aDNA pokazuje da su muške loze (Y-kromosom) iz neolitika gotovo potpuno zamijenjene stepskim lozama (R1a, R1b) u brončanom dobu, što sugerira da su muškarci iz stepe imali djecu s lokalnim ženama, dok su lokalni muškarci ostavili malo ili nimalo potomstva.5
Ovo može biti znak nasilne dominacije (muškarci iz stepe ubijali ili potisnuli lokalne muškarce) ili društvene hijerarhije (stepski muškarci imali više statusa i više djece). 6
U svakom slučaju, ovaj je proces vidljiv i u Ljubuškom, gdje je vidljivo da je došlo do promjene u kulturi, neolitički život ljudi iz nizine bio je drukčiji od onoga na brdu, a o tome nam najbolje govori pronađeni grob na Staroj Teskeri, u zaseoku Brložine, oko 300 m ispod brda Velika glavica (u pravcu istoka), s desne (zapadne) strane lokalnog puta prema zaseoku Zelići.7
Sve je počelo kada je vlasnik zemljišta Stipe Granić naišao na ostatke kamene grobne arhitekture tokom melioracije. Prijavio je nalaz, pa su 9. svibnja 2015. provedena trodnevna zaštitna iskopavanja pod vodstvom ljubuškog arheologa Mirka Rašića. Utvrđeno je da je grob bio formiran kao kamena škrinja od četiri uspravne ploče, dvije duže u smjeru istok–zapad i dvije kraće sjever–jug, ojačana s dvije dodatne ploče s južne strane, prekrivena masivnom nepravilnom pokrovnom pločom.8
Unutar groba nalazila se jedna individua, loše sačuvani skeletni ostaci – bedrena kost, dio ramene kosti, dio donje čeljusti, zubi i manji ulomci – položeni zgrčeno na lijevom boku. U grobu su bila četiri ulomka keramike, najmanje dvije posude, crvenkasto-smeđe boje, te spiralno-naočalasti privjesak s cjevastim srednjim dijelom, takozvana Brillenspirale, izrađen od jedne brončane žice. Na osnovu tipa privjeska i regionalnih analogija – Glasinac, srednja Bosna, južni Jadran, Crna Gora, na primjer tumuli Velika Gruda – grob se datira u kasno brončano doba, s naglaskom na četrnaesto do trinaesto stoljeće prije Krista.
Ovaj grob iz Stare Teskere nije samo još jedan grob. On nam govori o društvu, vjerovanjima, trgovinskim vezama i identitetu ljudi koji su tada živjeli oko Ljubuškog.
Kamena škrinja i masivna pokrovna ploča ukazuju na organizirani rad i namjerno građenje groba – to nije jednostavno ukapanje, već investicija vremena i resursa.
Prilozi, keramika i brončani privjesak, sugeriraju da je pokojnik imao određeni status unutar zajednice; u kasnom brončanom dobu nakit od metala često označava elitne pojedince ili barem članove utjecajnijih porodica.9
Spiralno-naočalasti privjesak tipičan je za kasno brončano doba zapadnog Balkana i šire regije. To znači da su ljudi oko Ljubuškog bili dio šire kulturne mreže: razmjenjivali su ideje, stilove i vjerojatno robu s drugim zajednicama.
Njihov nakitni jezik bio je prepoznatljiv od Bosne do Jadrana. Položaj tijela, zgrčen na lijevom boku, i orijentacija groba, sjeverozapad–jugoistok, nisu slučajni. Odražavaju ritualne norme i vjerojatno kultne predstave o smrti i zagrobnom životu.
Činjenica da je grob vjerojatno bio pod gomilom, tumulusom, govori o vidljivom obilježavanju teritorija i pamćenju predaka. Gomile su služile kao trajni markeri u krajoliku, ali i kao mjesta okupljanja i identiteta zajednice.
Tako se, korak po korak, od neolitskog Beriša do brončanodobne Stare Teskere, vidi jedan lanac događaja koji počinje u pontskoj stepi, preko seobe u Europu, dolazi na Balkan i završava na brdima iznad Ljubuškog – gdje su ljudi, tisućama godina nakon prvih poljodjelaca, gradili grobove koji još danas govore o njihovom svijetu.
Izvori
Rašić, M., Glavičić, M. (2016). Grob kasnog brončanog doba iz Stare Teskere (Ljubuški). Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 109, 1–14. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/277723hrcak.srce
N1 Info (2015). U Ljubuškom otkriveno nalazište iz mlađeg kamenog doba. Dostupno na: https://n1info.ba/vijesti/a69205-Kod-Ljubuskog-otkriveni-tragovi-neolitickog-naselja/n1info+1
Lazaridis, I. et al. (2022). The genetic history of the Southern Arc: A bridge between West Asia and Europe. Science. Dostupno na: https://reich.hms.harvard.edu/sites/reich.hms.harvard.edu/files/inline-files/8_25_2022_Manuscript1_ChalcolithicBronzeAge_0.pdfreich.hms.harvard
Haak, W. et al. (2015). Massive migration from the steppe was a source for Indo-European languages in Europe. Nature, 522, 207–211. Dostupno na: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC5048219/pmc.ncbi.nlm.nih
Mathieson, I. et al. (2018). The Genomic History of Southeastern Europe. Nature, 555, 197–203. Dostupno na: https://www.nature.com/articles/nature25778
Anthony, D. W. (2007). The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World. Princeton University Press.pmc.ncbi.nlm.nih+1
Mallory, J. P. (1989). In Search of the Indo-Europeans: Language, Archaeology and Myth. Thames & Hudson.pmc.ncbi.nlm.nih
Heyd, V. (2019). Yamnaya – Corded Ware – Bell Beakers: Migration and Cultural Transformation in the 3rd Millennium BC. Helsinki. Dostupno na: https://www.helsinki.fi/assets/drupal/s3fs-public/migrated-research-group-pages/pt7/news/files/173744-heyd_2019_yambol.pdf
Rašić, M., Glavičić, M., Marijanović, B. (2017). Kulturno-povijesna baština općine Ljubuški. Ljubuški. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/file/333896
Wikipedia (2026). Butmir culture. Dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Butmir_culture
Fusnote
- https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11922553/ ↩︎
- https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC5048219/ ↩︎
- https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC5048219/ ↩︎
- https://hrcak.srce.hr/file/277723 ↩︎
- https://indo-european.eu/2019/03/how-the-genocidal-yamnaya-men-loved-to-switch-cultures/ ↩︎
- https://www.scribd.com/document/640700176/Stone-Age-conquerors ↩︎
- https://hrcak.srce.hr/file/277723 ↩︎
- https://hrcak.srce.hr/file/277723 ↩︎
- https://hrcak.srce.hr/file/277723 ↩︎
