Karta se učitava…
Rani farmeri koji su već imali polja, stoku, keramiku i stalna naselja u neolitiku na području Ljubuškog dokazano su potvrđeni na nalazištu Beriš, koje leži u Ljubuškom polju, uz desnu obalu potoka Vrioštice. Dok tamo imamo tragove prve neolitičke kuće i naselja otvorenog tipa, samo nekoliko kilometara dalje, u zaseoku Radalj u pećini Ljut u Crvenom Grmu, nalazimo dokaze da su ovi rani farmeri koristili i pećinske prostore.1
Iako su ova dva nalazišta različita po tipu – jedno je pećinsko sklonište, drugo selo na otvorenom – pripadaju istom vremenu i istoj vrsti zajednica: prvim poljoprivrednicima zapadne Hercegovine, koji su u ovaj kraj stigli iz pravca Anadolije prije otprilike 7.000–8.000 godina.
Nekoliko kilometara dalje od Beriša, na brdu iznad zaseoka Radalj, nalazi se pećina Ljut.2 3Istraživanja provedena 2016. i 2017. godine pokazala su višeslojni lokalitet, pri čemu najdonji slojevi upućuju na rani neolit. U tim slojevima pronađeni su impresso keramika, kremeno oruđe i koštani predmeti, uključujući jedinstveni trokrilni vrh strijele s trubastom bazom, dosad jedinstven primjerak na istočnoj obali Jadrana.
Ti nalazi upućuju na zaključak da pećina nije bila glavno naselje, nego povremeno korišteno sklonište, a u kasnijim razdobljima vjerojatno i skladište ili mjesto povremenog boravka. Vjerojatno su je koristili kao lovnu postaju, ali i kao radionicu za obradu kamena i kosti, a možda i kao privremeni smještaj za stočare koji su sa stadima prelazili kroz krš.
Činjenica da u pećini ima keramike (posuda) govori nekoliko važnih stvari. Keramika je teška i lomljiva – ne nosi se bez razloga. Njezina prisutnost znači da su ljudi u pećini kuhali i jeli, spremali hranu i vodu te je koristili kao svakodnevni prostor, a ne samo kao prolazno sklonište od nevremena.
Uz keramiku su nađeni i životinjski ostaci (u sličnim pećinama regije tipično divlje i domaće vrste: jelen, srna, ovca, koza, govedo). To znači da su lovili divljač, koristili stoku (meso, mlijeko, možda i kožu/košt) te vjerojatno dijelove mesa pripremali u pećini na ognjištima.
Keramika tipa impresso (ukrašena utiscima nokta, prsta, školjke ili oštrog predmeta) tipična je za kuhanske i spremne posude neolitičkih farmera, a ne za čisto „ritualne” predmete. Dakle, pećina je imala i praktičnu, kućansku funkciju. Nije to bila samo „spremišna šupa”, nego prostor u kojem su ljudi provodili vrijeme, obrađivali plijen, pripremali obroke i koristili posude.
Nalazi u pećini pokazuju da ovi ljudi nisu bili izolirani: impresso kultura i slični nalazi povezuju ih s širim jadranskim i sredozemnim neolitičkim svijetom, od Italije do Grčke i istočnog Sredozemlja.
