U Gornjim Studencima, nedaleko od slapova Kravice, odmah uz mjesno groblje svetog Ivana, leži 74 kamena nadgrobna spomenika iz kasnoga srednjeg vijeka. Mještani to mjesto od davnina zovu Mramorje. Riječ je o jednoj od najvećih nekropola stećaka na području Ljubuškog i jednom od najvrjednijih spomenika srednjovjekovne prošlosti ovoga kraja.
Stećci su monolitni kameni nadgrobnici koje je srednjovjekovno stanovništvo Bosne i Hercegovine i susjednih krajeva podizalo nad grobovima, uglavnom od 12. do 16. stoljeća. Na tom prostoru zabilježeno ih je više od 70.000, a većina se nalazi u Bosni i Hercegovini. Izrađivani su iz jednog komada kamena, najčešće vapnenca, u obliku položenih ploča, uspravnih sanduka ili sljemenjaka, koji podsjećaju na kuću s krovom na dvije vode.
Naziv Mramorje nije slučajan. Narod je stoljećima ovakva groblja nazivao mramorjem, a same stećke mramorima, jer je obrađeni bijeli kamen podsjećao na mramor. Zato se isto ime javlja na desecima lokaliteta diljem Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja. Ono studenačko jedno je od onih koja najbolje pokazuju zašto su stećci postali značajan dio europske kulturne baštine.
Poslije 
Prije Nekropolu čine 44 ploče, 25 sanduka, četiri sljemenjaka i jedan sanduk s postoljem. Stećci su postavljeni uglavnom u smjeru zapad–istok, kako je bilo uobičajeno u kršćanskom pokapanju. Na cijelom ljubuškom području zabilježeno je 214 stećaka na sedam lokaliteta, a studenačko Mramorje sa svoja 74 spomenika čini više od trećine tog broja.
Ono što ovu nekropolu izdvaja jest kvaliteta izrade. Mnogi primjerci brižljivo su oblikovani i pripadali su imućnijem društvenom sloju. Najčešći ukras je križ, koji je ovdje zastupljen izrazitije nego igdje drugdje u ljubuškom kraju. Od 81 ukrašenog stećka na području Ljubuškog, njih 33 nosi križ, a Studenci su mjesto gdje taj simbol posebno dolazi do izražaja.
Posebnu pozornost privlači sanduk visok 90 centimetara, na čijoj je gornjoj plohi isklesane tri niske stepenice, a na najvišoj od njih križ. Takav prikaz križa na stubama nije rijedak u srednjovjekovnoj kršćanskoj umjetnosti, ali je u kamenu stećka izveden s posebnom pažnjom. Zanimljiv je i prikaz štita s mačem, ovdje izveden u rijetkom srcolikom obliku.
Većina stećaka u ljubuškom kraju nastala je u 14. i 15. stoljeću. Istraživači su utvrdili da u ovom području nije djelovala jedna, nego više klesarskih radionica različitih utjecaja. Majstori koji su radili u Gornjim Studencima nisu isti oni koji su klesali, primjerice, u Bijači i Zvirićima, pa Mramorje nosi vlastiti, prepoznatljiv rukopis.
Za ljude koji su ovdje živjeli prije šest stoljeća Mramorje je bilo mnogo više od groblja. Stećak se nije mogao podići bez novca i truda. Trebalo je izvaditi golem blok kamena, dopremiti ga i platiti klesara koji ga je obradio. Pažljivo izrađeni spomenici zato svjedoče o obiteljima koje su imale sredstva i ugled te su htjele da se to vidi i nakon njihove smrti.
Štit s mačem bio je znak viteškog i plemićkog položaja, svojevrstan grb onoga tko je ispod njega pokopan. Brojni križevi, s druge strane, govore o dubokoj vjeri zajednice. Križ na stepenicama u kršćanskoj se simbolici često povezuje s Kalvarijom, brdom na kojem je Krist raspet, a stepenice s usponom duše prema nebu. Ljudi koji su naručivali takve spomenike željeli su da njihov grob bude i molitva i iskaz nade u uskrsnuće.
Možda je najdirljivija činjenica da ovo mjesto i danas služi istoj svrsi. Uz srednjovjekovne stećke danas se nalazi mjesno katoličko groblje svetog Ivana. Mještani Studenaca tako i danas počivaju na istom tlu kao i njihovi srednjovjekovni prethodnici, jedni uz druge, što Mramorje čini živom poveznicom između srednjovjekovnih predaka i današnjih mještana.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasilo je Mramorje u Studencima nacionalnim spomenikom 26. svibnja 2008. godine. Za razliku od nekropole u Bijači, nije uvršteno na UNESCO-ov popis svjetske baštine, ali brojem stećaka, kvalitetom izrade i bogatstvom kršćanske simbolike ne zaostaje za njom. Zajedno, ove dvije nekropole pokazuju koliko je srednjovjekovni Ljubuški bio bogat i umjetnički raznolik.
Studenci su i inače prostor duboke prošlosti. Na okolnim brdima nalaze se ostaci prapovijesnih gradina, a u selu je pronađen i ilirsko-grčki novac iz mlađeg željeznog doba. Mramorje je srednjovjekovno poglavlje te duge priče i jedan od razloga da posjetitelji koji dolaze vidjeti Kravicu zastanu i u samom selu.
Kao i svi stećci, i ovi su izloženi vremenu, raslinju i nebrizi. Oznaka na prilazu, kratko objašnjenje na licu mjesta i redovito održavanje mogli bi ih sačuvati i približiti onima koji o njima malo znaju. Kamen koji su stanovnici Studenaca prije šest stoljeća podigli svojim pokojnima i danas nam govori tko su bili i u što su vjerovali. Na nama je da ga nastavimo slušati.
