Nakon dolaska populacija indoeuropskog, odnosno stepskog podrijetla tijekom trećeg tisućljeća prije Krista, one se na zapadnom Balkanu postupno miješaju sa starijim neolitičkim stanovništvom. Tijekom sljedećih stoljeća iz tog procesa nastaju brojne lokalne brončanodobne kulture, prilagođene različitim područjima Balkana. Zajednice postaju sve više vezane uz određeni teritorij, razvijaju vlastite običaje, grade naselja na uzvisinama i pokapaju istaknute članove pod grobnim gomilama. Postupno se oblikuju i lokalne plemenske zajednice iz kojih će se tijekom kasnog brončanog i željeznog doba razviti skupine koje antički izvori poznaju kao Ilire.
Upravo o tome priča gradina koja se nalazi iznad malog hercegovačkog sela Cerno, nedaleko od Ljubuškog — Cvitangrad.
U Cernu se krije jedno od najimpresivnijih prapovijesnih nalazišta u Bosni i Hercegovini. Riječ je o drevnoj utvrdi koju su podigli pripadnici posuške kulture — jedne od najvažnijih kulturnih grupa srednjeg brončanog doba u ovom dijelu Europe.1
Cvitangrad (ili Cvitan-grad) je gradina — utvrđeno naselje izgrađeno na brdu, okruženo kamenim zidovima. Nalazi se na koti 223 metra iznad razine mora, a ono što ga čini posebnim jest činjenica da je okružen s tri koncentrična prstena suhozida — kamenih zidova složenih bez žbuke.2
Dimenzije su impresivne: vanjski prsten mjeri 135 sa 110 metara, središnji 88 sa 75 metara, a unutarnji 50 sa 41 metar. Zidovi su široki prosječno tri metra, a na nekim mjestima još uvijek dosežu visinu i do jednog i pol metra. U svakom prstenu napravljeni su ulazi, što je omogućavalo kontrolirani pristup kroz sva tri obrambena prstena.
Iako za Cvitangrad ne postoje detaljna arheološka iskopavanja, sve upućuje na to da su ga nastanjivali pripadnici posuške kulture — kulturne grupe srednjeg brončanog doba (okvirno 2200.–800. godina prije Krista) koja je obuhvaćala zapadnu Hercegovinu i južnu Dalmaciju.3
To znači da je Cvitangrad stariji od 3000 godina — daleko stariji od rimskih ruševina u obližnjoj Naroni (Vidoškom polju) i srednjovjekovnog grada Ljubuškog.4
U blizini Cvitangrada pronađene su brojne kameni gomile — grobne humke ispod kojih su sahranjivani pripadnici zajednice. Samo na području Oplanovine nalazi se skupina od 15 gomila, a šire Ceransko polje ima oko stotinu gomila. Ukupno u Cernu ima oko 300 gomila — najveća koncentracija u cijeloj općini Ljubuški.5
Najpoznatije su Zmijska gomila, Gradska gomila, Zidana gomila i Rotna gomila u obližnjoj Bijači. Zaštitnim istraživanjem gomile Oplanovina 2011. godine potvrđeno je da pripada srednjem brončanom dobu i posuškoj kulturi, što izravno povezuje ljude pokopane u gomilama s onima koji su živjeli u Cvitangradu.
Prema povijesnim izvorima, ovo područje kasnije naseljavaju ratoborna ilirska plemena — najvjerojatnije Delmati ili Ardijejci, koji su u kasnom željeznom dobu potisnuli ranije stanovnike, pleme Daorsa. Moguće je da su upravo preci tih plemena gradili Cvitangrad u brončanom dobu.
Položaj Cvitangrada nije slučajan. S brda se pruža pogled na cijelu okolinu, putove, te obližnja naselja.
S Cvitangrada se dobro vide susjedne gradine: Miletina (udaljena 1400 m zračne linije jugoistočno), Žuželj, Križevac, Buturovica i Sitomir. Ovo je izuzetno važno jer pokazuje da je Cvitangrad bio dio mreže gradina koje su međusobno komunicirale — vjerojatno signalnom vatrom, dimom ili drugim načinima.
Iliri su bili vješti graditelji koji su birali strateške položaje. S ovakve uzvisine mogli su:
- Rano uočiti opasnost — neprijateljske postrojbe ili pljačkaške bande
- Kontrolirati trgovačke putove — karavane koje su prenosile robu između obale i unutrašnjosti
- Štititi svoje naselje — obitelji, stoku i zalihe hrane
Cvitangrad nije bio samo vojna utvrda. Unutar triju prstenova vjerojatno su se nalazile kuće, radionice, spremišta hrane i drugi objekti potrebni za svakodnevni život.
Na površini gradine i danas se mogu pronaći ulomci keramike i ostaci granitnih žrvnjeva — što upućuje na preradu žitarica i poljodjelsku aktivnost unutar gradine. Žrvnjevi su posebno važni jer pokazuju da se u Cvitangradu ne samo živjelo, već i obrađivala hrana — mljelo se žito za brašno.
Ljudi posuške kulture bavili su se:
- Stočarstvom — uzgojem ovaca, koza i goveda
- Poljodjelstvom — uzgojem žitarica i povrća u plodnijim dolinama
- Trgovinom — razmjenom dobara s drugim plemenima
Arheolozi su u obližnjoj Butorovici otkrili helenističko groblje s monumentalnom grobnicom i zlatnom naušnicom, što dokazuje da su stanovnici ovog kraja kasnije bili u kontaktu s naprednim helenističkim civilizacijama.
Gomile u Cernu nisu bile obični grobovi. One su služile za pokapanje poglavica rodova, plemena i uglednih ljudi. Prisutnost brojnih monumentalnih gomila u okolici upućuje na to da je društvo bilo hijerarhijski organizirano.6
Cvitangrad je vjerojatno bio plemensko središte ili utvrda lokalnog poglavice. Unutarnji prsten (najmanji, ali najviši) možda je bio svojevrsna akropola — utvrđeni dio gdje je živio poglavica sa svojom obitelji i najužom pratnjom. Vanjski prstenovi služili su za obične stanovnike, obrtnike i vojnike.
Na temelju površine unutar bedema, stručnjaci procjenjuju da je u Cvitangradu moglo živjeti nekoliko desetaka do stotinu ljudi. To nije bilo veliko naselje, ali dovoljno veliko da bude važno središte za cijelu okolicu.
Kao i većina ilirskih gradina, Cvitangrad je vjerojatno prestao biti korišten nakon rimskog osvajanja u 1. stoljeću prije Krista. Rimljani su uspostavili vlastitu upravu, izgradili nove putove i naselja, a stare ilirske utvrde polako su napuštane.
Kamen iz zidina vjerojatno je korišten za izgradnju drugih objekata, a gradina je prekrivena zemljom i raslinjem. Danas je vidljiva samo kao travnata uzvisina s naznakama kamenih zidova — ali i dalje svjedoči o drevnoj prošlosti ovih krajeva.
Cvitangrad je važan iz nekoliko razloga:
- Dokaz drevne prošlosti — pokazuje da su na ovom prostoru prije više od 3000 godina živjele organizirane zajednice sposobne za gradnju složenih obrambenih sustava.
- Dio šire mreže — nije izoliran, već dio guste mreže gradina i gomila koje pokrivaju cijelu zapadnu Hercegovinu. U neposrednoj blizini nalaze se gradine Miletina, Žuželj, Križevac, Buturovica i Sitomir, a sve su bile u vizualnom kontaktu.
- Kontinuitet naseljavanja — u blizini se nalaze i srednjovjekovni stećci, što pokazuje da je ovo područje bilo naseljeno kroz različita razdoblja povijesti.
- Neraskopano blago — za razliku od nekih drugih nalazišta, Cvitangrad nikada nije sustavno istražen, što znači da još uvijek krije mnoge tajne.
Fusnote
- https://hrcak.srce.hr/file/403573 ↩︎
- https://www.vecernji.ba/vijesti/na-sirem-podrucju-ljubuskog-registrirano-je-locirano-i-opisano-oko-120-arheoloskih-nalazista-1226094 ↩︎
- https://www.danas.rs/mesto/nova-otkrica/ ↩︎
- https://www.hercegovina.info/hercegovina/ljubuski/ljubuski-otkriveno-vrijedno-prapovjesno-arheolosko-nalaziste-107135/107135/ ↩︎
- https://www.danas.rs/mesto/nova-otkrica/ ↩︎
- https://ljubuski.info/1714-arheoloska-nalazista-na-podrucju-ljubuskog ↩︎
