Lokalitet Mlade, smješten u dolini istoimene rijeke nedaleko od sela Veljaci u općini Ljubuški, predstavlja jedno od najznačajnijih arheoloških područja zapadne Hercegovine u kojem se gotovo bez prekida očituje ljudska prisutnost od rimskih vremena pa sve do srednjeg vijeka. Riječ je o prostoru gdje se preklapaju tragovi rimske ruralne civilizacije i srednjovjekovne bosansko-hercegovačke kulture, što Mlade čini iznimno vrijednim za razumijevanje kontinuiteta života u ovom dijelu Dalmacije i Hercegovine.
U rimsko doba, otprilike između 1. i 4. stoljeća naše ere, na prostoru današnjeg starog groblja „Na Mladima” nalazilo se tipično izvangradsko gospodarsko imanje poznato kao villa rustica. Takva imanja činila su okosnicu rimske poljoprivredne proizvodnje u ruralnim dijelovima Dalmacije, gdje su veterani i lokalni posjednici upravljali velikim posjedima uz pomoć radnika i robova. Villa rustica na Mladima vjerojatno je obuhvaćala stambeni dio za vlasnika ili upravitelja, spremišta za žito i vino, radionice za obradu raznih materijala te objekte za smještaj stoke i poljoprivrednih alata.
Hipotetska rekonstrukcija Ville rustice 
Mladi u Veljacima danas Kroz dolinu Mlade prolazila je važna rimska cesta koja je povezivala Vitinu s Veljacima i Orahovljem, nastavljajući se prema Vrgorcu. Na mjestu gdje se danas nalazi most na rijeci Mlade vjerojatno je postojao i rimski most, što svjedoči o strateškom značaju ovog lokaliteta u rimskoj prometnoj mreži. Najdragocjeniji dokaz rimske prisutnosti jest nadgrobni spomenik visine 175 centimetara koji je kasnije bio ugrađen kao nadvratnik na kapelici svetog Ilije. Natpis na tom spomeniku spominje Lucija Marcilija, veterana Sedme rimske legije, što potvrđuje da su rimski vojni veterani dobivali zemljišne posjede u ovom kraju i tu osnivali svoja trajna imanja.
Život na rimskom imanju bio je usko vezan uz plodno polje uz rijeku Mlade i okolne pašnjake na brdima iznad sela. Stanovnici su se bavili uzgojem žitarica, povrća i vinove loze te držanjem stoke, a proizvodi su se putem rimske ceste mogli transportirati u druge dijelove provincije. Ovaj način organizacije života bio je tipičan za ruralnu Dalmaciju, gdje su veliki posjedi s vilama rusticama predstavljali gospodarska središta koja su zapošljavala lokalno stanovništvo i osiguravala prehrambenu stabilnost šire regije.
Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva i dolaska Slavena, prostor Mlada nije izgubio na važnosti, već je nastavio živjeti kao sakralno i grobljansko središte srednjovjekovne zajednice. Oko kapelice svetog Ilije, na istom prostoru gdje je nekad bila rimska villa, formirala se nekropola sa stećcima koja broji dvadeset pet bogato urešenih nadgrobnih spomenika. Među njima se nalazi trinaest ploča, deset škrinja, jedna dvojna ploča i jedan sljemenjak, što svjedoči o relativno velikoj i organiziranoj zajednici koja je ovdje pokapala svoje mrtve tijekom kasnog srednjeg vijeka.
Stećci na Mladama odlikuju se raznolikim ukrasnim motivima koji uključuju lozice, arkade, štitove i križeve, što odražava vjerski i kulturni kontekst srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Ovi ukrasi nisu bili samo dekorativni, već su nosili simboličko značenje i govorili o statusu pokojnika te vjerskim uvjerenjima zajednice. Druga grupa od dvadeset i dva stećka nalazi se u Drinovoj Dragi, oko jedan kilometar sjeveroistočno od glavnog lokaliteta, što potvrđuje da je šire područje Mlada bilo gusto naseljeno i kulturološki razvijeno u srednjem vijeku.
Srednjovjekovni stanovnici Veljaka živjeli su u raseljenim zaselcima poput Matića, Krstine, Radića mahale, Sride sela, Gorice, Brda, Oklada i Hamba, što je bila tipična organizacija hercegovačkih sela u tom razdoblju. Poljoprivreda je ostala glavna gospodarska djelatnost, a dolina Mlade nastavila je biti ključna za ratarstvo i stočarstvo. Crkva svetog Ilije na Mladima, iako današnja građevina potječe iz 1958. godine, naslijedila je funkciju ranijeg sakralnog objekta oko kojeg se formirala župa i groblje, čime se očuvala sakralna tradicija ovog prostora kroz stoljeća.
Posebna vrijednost lokaliteta Mlade leži upravo u tom kontinuitetu koji su arheolozi poput Radoslava Dodiga prepoznali i dokumentirali. Od rimske ville rustice preko srednjovjekovne nekropole do kasnije župe, Mlade predstavljaju živu svjedodžbu o tome kako su se generacije ljudi smjenjivale na istom prostoru, prilagođavajući ga svojim potrebama, ali zadržavajući njegovu temeljnu funkciju kao mjesta života, rada i vjere. Nadgrobni spomenik rimskog veterana i ukrašeni stećci srednjovjekovnih stanovnika zajedno pripovijedaju priču o ovom prostoru koja seže više od tisuću i pol godina.
